Sunday, October 12, 2008

Serbia adds new flavour to Tirana

UN ESEMPIO DI VOLONTA' DI CONVIVENZA PACIFICA
E INTERSCAMBIO CULTURALE

Mi lasciò stupito profondamente: io ed il mio collega Arturo avevamo da pochissimo terminato la prima esperienza della "Festa del Vino" di Cormòns, vicino a Gorizia, kermesse enogastronomica per cui avevamo organizzato una piccola area balcanica con uno stand degli amici di Zajecar (Serbia) ed uno per quelli di Koprivnica - Hlebine (Croazia). Successivamente ci siamo trasferiti a "Gusti di Frontiera" a Gorizia come da post precedente in cui la partecipazione balcanica si è allargata alla Bosnia, all'Erzegovina, all'Albania etc.

L'esperienza era stata davvero positiva perché essendo la prima volta che avvicinavamo i due paesi in "pochi metri", ognuno con le proprie offerte enogastronomiche (ma c'erano stand di pittori naif, il fabbro ferraio, musicisti etc.), temevamo che vi potessero essere contrasti invece, dopo una notevole insistenza da parte nostra e dopo un incredibile mutismo gli uni nei confronti degli altri, la musica e... la fame avevano fatto il miracolo: a suon di Kolo, raki e pljeskavica alla fine della prima giornata tutti mangiavano, ballavano e bevevano assieme.

Alla fine della settimana successiva dovetti recarmi a Tirana per alcuni incontri con dei partner albanesi del Progetto a cui lavoro (ndr Festival Musicale Internazionale Nei Suoni dei Luoghi) e passeggiando lungo la Bulevard Dëshmorët e Kombit, all'altezza del Mausoleo di Henver Hoxha oggi Palazzo alla Cultura (Piramide), mi trovai in un attimo avvolto dalla parlata belgradese, dalla musica serba, dagli stessi profumi di Pasulj, Pljeskavica, Cevapi etc.

Non potete immaginare la mia incredulità nell'affondare A TIRANA ancora una volta i denti nella pite e nelle prelibatezze a base di carne degli amici serbi (oltretutto avevo personalmente dato una gran mano in Italia anche in cucina, perché l'Ambasciata italiana aveva negato un visto ad uno dei tre cuochi serbi...)
Tutta la gioventù di Tirana e non solo i giovani affollavano gli stand serbi facendo amicizia e spendendo volentieri i pochi lek per assaggiare quanto i serbi offrivano con gran clamore, fumo di braci e dimostrando davvero una grande apertura mentale!
Così ho perso una mezz'ora a parlare con alcuni albanesi che erano stati "arruolati" per fare da camerieri ed interpreti agli stand.
Un'altra idea dell'amico Edi Rama (il sindaco) che aveva voluto dimostrare con questa operazione che da parte degli albanesi non c'era risentimento verso i serbi (fra l'altro tutto ciò accadeva dopo la guerra del Kosovo e prima della secessione sia del Montenegro che del Kosovo), ma che in particolare la città di Tirana non ne aveva (e vi posso assicurare non ne ha!).
Era da tempo che mi dolevo di non aver potuto documentare il fatto perché ero privo di macchina fotografica, ma ho trovato questo post e non ho potuto fare a meno di proporvelo:

By Erlis Selimaj for Southeast European Times in Tirana – 07/10/05

Over the summer, a group of Serbs found a simple way to establish a flourishing business in the heart of Tirana. Near the former museum of Albanian dictator Enver Hoxha, now known as the Pyramid, they set up tents offering a variety of traditional Slavic cuisine, lost in a fog of barbecue smoke.
These modest eating places were part of the "Perper" chain of restaurants, named after the currency of Serb Emperor Dusan Nemanic. Perper, which also has franchises in Germany and the Netherlands, has established a presence in Tirana and the coastal cities of Durres and Vlora.
Milisav Surovic, 40, left Belgrade to run the Tirana business, directing a group of twelve Serbs. He speaks no Albanian, but an Albanian from Montenegro helps him run the restaurant.
"Our specialty is the pljeskavica. Traditionally pljeskavica is made with a mixture of lamb and beef, grilled along with onions and served hot on thick pita bread. But we also offer a variety of our traditional dishes," Surovic said.

"This is a kind of a cultural co-operation among both countries. We came here during a regional fair and decided to establish a restaurant several months ago. Since that time we are very pleased with the number of customers who come here to enjoy our specialties," he explained.
Not only is Perper a hit among the local residents, but it has also attracted Albanians from Kosovo, who frequently visit Tirana during the summer. Despite the legacy of ethnic conflict in the province, Kosovars still took the opportunity to enjoy the Serbian cuisine.
Perper's success is also another sign that Albania and Serbia-Montenegro are continuing to boost their economic relations. According to official data, Albanian exports to Serbia-Montenegro in 2004 amounted to $2.3m, while Serbia-Montenegro exported $13m in goods to Albania.
The business communities in Albania and Serbia-Montenegro are considered vital for rebuilding ties between two countries, which re-established diplomatic relations in March 2001. Since then, government officials have made a number of reciprocal visits to discuss bilateral co-operation. Ilir Meta paid a historic visit to Belgrade in 2002, the first by an Albanian prime minister since 1946.

Srpski
Tokom leta grupa Srba pronašla je jednostavan način da napravi unosan posao u srcu Tirane. U blizini nekadašnjeg muzeja albanskog diktatora Envera Hodže, sada poznatog kao Piramida, oni su postavili šatore u kojima su nudili razna tradicionalna slovenska jela u magli roštiljskog dima.
Ova skromna mesta za ishranu bila su deo lanca restorana «Perper» , nazvanog po novcu srpskog cara Dušana Nemanjića. Perper, koji takođe ima franšize u Nemačkoj i Holandiji, uspostavio je biznis u Tirani i primorskim gradovima Draču i Valoni.
Milisav Šurović, 40, napustio je Beograd kako bi vodio posao u Tirani, gde rukovodi grupom od 12 Srba. On ne govori albanski, ali jedan Albanac iz Crne Gore pomaže mu u vođenju restorana.
«Naš specijalitet je pljeskavica. Tradicionalna pljeskavica pravi se od kombinacije mlevenog jagnjećeg i junećeg mesa, koje se priprema na roštilju zajedno sa crnim lukom i služi toplo u lepinji. Međutim, mi takođe nudimo i naša druga tradicionalna jela», kaže Šurović.
«To je neka vrsta kulturne saradnje između dve zemlje. Došli smo ovde tokom regionalnog sajma i pre nekoliko meseci odlučili da otvorimo restoran. Veoma smo zadovoljni brojem gostiju koji je od tada dolazio da uživa u našim specijalitetima», objašnjava Šurović.
Perper nije samo hit među lokalnim stanovništvom, nego je privukao i Albance sa Kosova koji često posećuju Tiranu tokom leta. Uprkos nasleđu etničkog sukoba u pokrajini, Kosovari su ipak iskoristili priliku da uživaju u srpskoj kuhinji.
Uspeh Perpera predstavlja još jedan znak da Albanija i Srbija i Crna Gora nastavljaju sa jačanjem ekonomskih odnosa. Prema zvaničnim podacima, albanski izvoz u Srbiju i Crnu Goru u 2004. godini iznosio je 2,3 miliona dolara, dok je Srbija i Crna Gora izvezla u Albaniju robu u vrednosti od 13 miliona dolara.
Smatra se da su poslovne zajednice u Albaniji i Srbiji i Crnoj Gori od vitalnog značaja za ponovnu izgradnju odnosa između dve zemlje, koje su ponovo uspostavile diplomatske odnose u martu 2001. godine. Vladini zvaničnici su od tada boravili u brojnim recipročnim posetama tokom kojih su razgovarali o bilateralnoj saradnji. Iljir Meta je 2002. godine otputovao u istorijsku posetu Beogradu, prvu posetu jednog albanskog premijera od 1946. godine.

Hrvatski
Tijekom ljeta, grupa Srba pronašla je jednostavan način za uspostaviti unosan posao u srcu Tirane. U blizinu bivšeg muzeja albanskog diktatora Envera Hoxhe, sada poznatog kao Piramida, postavili su šatore nudeći različita jela tradicionalne slavenske kuhinje u magli roštiljskog dima.
Skromno mjesto za ishranu bilo je dio lanca restorana "Perper", nazvanog po novcu srbijanskog cara Dušana Nemanjića. Perper, koji također ima svoje ispostave u Njemačkoj i Nizozemskoj, otvorio je restorane u Tirani i primorskim gradovima Durresu i Vlori.
Milisav Šurović, 40, napustio je Beograd kako bi vodio posao u Tirani, rukovodeći skupinom od 12 Srba. Šurović ne govori albanski, ali jedan Albanac iz Crne Gore pomaže mu u vođenju restorana.
"Naš specijalitet je pljeskavica. Tradicionalna pljeskavica pravi se od kombinacije mljevenog janjećeg i junećeg mesa, koje se prži zajedno s crnim lukom i služi topla u lepinji. Međutim, mi također nudimo i naša druga tradicionalna jela", ističe Šurović.
"To je neka vrsta kulturne suradnje dviju zemalja. Došli smo ovdje tijekom regionalnog sajma i prije nekoliko mjeseci odlučili otvoriti restoran. Vrlo smo zadovoljni brojem gostiju koji je od tada došao uživati u našim specijalitetima", pojasnio je Šurović.
Perper nije samo hit među lokalnim stanovništvom, već je također privukao Albance s Kosova koji često posjećuju Tiranu tijekom ljeta. Unatoč nasljeđu etničkog sukoba u pokrajini, Kosovari su ipak koristili prigodu uživati u srbijanskoj kuhinji.
Uspjeh Perpera također je još jedan znak kako Albanija i Srbija i Crna Gora nastavljaju s jačanjem gospodarskih odnosa. Prema službenim podatcima, albanski izvoz u Srbiju i Crnu Goru iznosio je u 2004. godini 2,3 milijuna dolara, dok je Srbija i Crna Gora u Albaniju izvezla robu u vrijednosti 13 milijuna dolara.
Poslovne zajednice u Albaniji i Srbiji i Crnoj Gori smatraju se vitalnim za ponovnu izgradnju odnosa dviju zemalja, koje su u ožujku 2001. godine ponovno uspostavile diplomatske odnose. Od tada, vladini dužnosnici boravili su u brojnim uzvratnim posjetima tijekom kojih su razgovarali o bilateralnoj suradnji. Ilir Meta boravio je 2002. godine u povijesnom posjetu Beogradu, kao prvi albanski premijer od 1946. godine.
Македонски
Во текот на летото група Срби пронајдоа едноставен начин за започнување на одличен бизнис во срцето на Тирана. Во близина на поранешниот музеј на албанскиот диктатор Енвер Хоџа, сега познат како Пирамида, тие поставија шатори од кои се нуди најразновидна традиционална словенска кујна, скриена во чадот од скарата.
Овие скромни места за јадење се дел од синџирот ресторани „Перпер“, наречени по парите на српскиот цар Душан Немањиќ. „Перпер“, со ресторани и во Германија и Холандија, отвори свои објекти и во Тирана и во крајбрежните градови Драч и Валона.
Четириесетгодишниот Mилисав Суровиќ го напушти Белград за да започне бизнис во Тирана, водејќи група од дванаесет Срби. Тој не зборува албански, но Албанците од Црна Гора му помагаат да го води ресторанот.
„Наш специјалитет е плескавицата. Традиционалната плескавица се прави од мешавина од јагнешко и говедско, се пече на скара со кромид и се служи на дебело лепче. Но, ние нудиме и најразлични наши традиционални јадења“, вели Суровиќ.
„Ова е еден вид културна соработка помеѓу двете земји. Дојдовме тука за време на регионалниот саем и одлучивме да отвориме ресторан пред неколку месеци. Оттогаш ние сме задоволни од бројот на луѓето кои доаѓаат тука да уживаат во нашите специјалитети“, објасна тој.
„Перпер“ не е хит само помеѓу локалните жители, туку привлекува и Албанци од Косово, кои честопати ја посетуваат Тирана во текот на летото. И покрај наследството на етнички конфликти, Косоварите сé уште користат шанса да уживаат во српската кујна.
Успехот на „Перпер“ е уште еден знак дека Албанија и Србија и Црна Гора продолжуваат со зајакнувањето на нивните економски врски. Според официјалните податоци, албанскиот извоз во Србија и Црна Гора во 2004 година достигнал 2,3 милиони американски долари, додека Србија и Црна Гора остварила извоз на стока во Албанија во вредност од 13 милиони американски долари.
Бизнис заедниците во Албанија и во Србија и Црна Гора се сметаат за клучни за обновувањето на врските помеѓу двете земји, кои повторно воспоставија дипломатски односи во март 2001 година. Оттогаш владини претставници остварија голем број реципрочни посети со цел да разговараат за билатералната соработка. Илир Мета ја направи историската посета на Белград во 2002 година, прва од страна на еден албански премиер од 1946 година.
Non ho messo il bosniaco e l'albanese perché non c'erano su http://www.setimes.com/ ... ma son convinto che così capirà comunque molta gente!!!!

5 comments:

Anonymous said...

fighissimo ske!
tu continui a stupirmi con gli effetti speciali...
mi fai venire in mente una mia collega albanese che quando mi messaggiavo con i miei amici serbi.. voleva sempre dare un saluto..
dopo mio marito, darko e dejo sei l'uomo che amo di piu'
anche questo edi non è niente male..
mi piacerebbe organizzare un meeting in italia..
vedremo.. io come strega le cose le penso e poi pure le faccio..
solo che lancio una proposta..
non sono per nulla contenta di ahtisaari..
perche' da adesso a fine anno non eleggiamo noi su questo blog un premio nobel per la pace ?
per i me i piu' quotati fino ad ora sono i monaci di decani.. ma questo edi sta acquistando nella mia scala dei valori..
comunque prepariamoci.. sta per tornare la francy con un sacco di cose da dirci..
ske.. stiamo all'angolo per un po'..
io pero' ho già il flow chart per la sladjana..
ah! ah! ah!

Alessandro Zilli said...

ehhhh esagerata!!! Adesso sono passato 4° in classifica!!! Magari mi supera anche Edi Rama e poi sono a posto!!!!!

Quanto al nobel di Balkan Crew io lo intitolerei così: "No - bel, beissimo!" e la butterei sul bello e bono/bella e bona!!!

ahhhh moja Lina!!! :)

Anonymous said...

tu e riky siete di gusti difficili..
non so' chi potrebbe vincere...
io e francy faremmo sicuramente vincere uno di quei 3 che cantano a tirana.. voglio dire.. il piu' carino..
ma questo edi ha del fascino.. te l'assicuro io che sono strega..
mi sbaglio o nel video pianta i pugni sul tavolo ?
dev'essere uno di classe...
io già lo metterei in valigia e lo sguinzaglierei a montecitorio !!!
ah! ah! ah!

Anonymous said...

Who knows where to download XRumer 5.0 Palladium?
Help, please. All recommend this program to effectively advertise on the Internet, this is the best program!

балканска девојка said...

excuse me
what's
download XRumer 5.0 Palladium ?
we are speaking about balkanians.....

TRASLOCO

  In foto la statua di Ivan Mestrovic, lo scultore croato che ama lavorare per la Serbia Ci siamo trasferiti in 5 altri siti Uno si chiama  ...